Pastiri sa diplomom (Maja Zrnić)
HRVOJE PAVIČIĆ: Ja sam Hrvoje Pavičić, bavim se ovčarstvom i zadovoljan sam svojim poslom. Nije me briga što drugi misle o tome, kao da je to neki posao ispod časti.
Svi pastirski stereotipi srušeni su! Hrvoje je mlad, naočit, školovan i bavi se ovčarstvom. životne nedaće, obitelj Pavičić, iz Splita su preselile na Hvar, a uzgoj ovaca pokazao se najboljim izlazom iz krize.
HRVOJE PAVIČIĆ: Bila je loša financijska situacija i u dogovoru sa svojima kod kuće, uzeli smo kredit, kupili ovce i tako krenuli.
Započeo je s 30 ovaca, uskoro ih udvostručio i posao se proširio. S vremenom je obitelj otvorila i konobu u Dolu gdje turistima serviraju domaće proizvode od ovčetine i janjetine, ribe, povrća, maslina, domaćeg vina. Kako se dobar glas daleko čuje, sve je vise turista hrlilo na domaću spizu. Hrvojeva se investicija isplatila!
HRVOJE PAVIČIĆ: Radio sam tri posla. Ujutro sam radio na ribarnici od 5 do 9. U 9 bi otišao do ovaca. Navečer bih radio u konobi, sve do ponoći ili do kada je trebalo. Tako sam radio cijelo ljeto, tri mjeseca, bez prestanka. Ali otplatio sam kredit i sad mi je puno lakše.
Vrijedan, sposoban i naočit pastir zapeo je za oko mnogim Hvarankama. No on je odabrao! I čini se nije pogriješio! Njegova djevojka Ana, učiteljica bez posla, bez imalo srama pomaže mu oko ovaca.
ANA MILATIĆ: Završila sam za učiteljicu razredne nastave s pojačanim engleskim jezikom i za sad nema posla. Eto nadam se da će jednog dana biti. Studirala sam u Splitu i bilo mi je lijepo, ali sam se jedva čekala vratiti na otok.
Za razliku od mnogi poslova, ovaj pastirski ostavlja mu vremena za učenje. Kada ovce odvede na ispašu može sjediti i gledati u more, ne misliti o ničemu ili učiti. On je učio pa je nadomak diplome inženjera nautike.
HRVOJE PAVIČIĆ: Kad sam već počeo studirati, volio bih završit, ali ne vuče me baš brod. Financijski bi to možda bilo isplativije, ali unutarnje zadovoljstvo je ovo. Više sam vezan za otok, nego za more.
A da su zapuštena polja grijeh Božji, odavna se govorilo. Hrvojeva polja sve su samo ne zapuštena. Dok nadgleda stado, čisti i uređuje imanje. I dok mladi iz brzih i urbanih sredina vremena nemaju ni za lijek , ovaj moderni pastir-poduzetnik ima vremena za sve pa i za snove!
HRVOJE PAVIČIĆ: Razmišljam o budućnosti, kako unaprijediti ovaj posao. Volio bih napraviti seosko domaćinstvo gdje bi plasirao svoje proizvode. Sad bi trebalo tu ugraditi neku kućicu s dozvolama. Volio bi sve zakonski srediti. Otom-potom, trebalo bi i para. Razmišljam o tome i nadam se da će i to biti uskoro.
Hrvoje je riskirao, a rizik se isplatio. Ne kaže se uzalud, kad ti na jednu stranu Bog uzme na drugu ti da. Splitski asfalt ponosno je zamijenio kamenjarom i svojim ovcama.
Ideja mu ne manjka, a orginalnost turisti najviše cijene. Zato će se na putu prema najvišem hvarskom vrhu Sv. Nikoli, uskoro moći kod Hrvoja okrijepiti i to ponajboljim, otočkim proizvodima. A s pogledom na jednu od najljepših ako ne i najljepšu pučinu na svijetu, i nama su zamirisala domaća jela. Valja priču skratiti i na spizu se bacit.
Emisiju uredila i vodila Maja Zrnić (Download emisije ... Mp3)
