Ime ovog minijaturnog arhipelaga koji se valovito pruža uz jugozapadni kraj Hvara, štiteći gradsku luku, dolazi od riječi »paklina« (topljena borova smola za konzervaciju brodske oplate). Palmižana, izvanredno zaklonište za brodove, nalazi se na Velikom otoku. Obitelj botaničara Eugena Meneghello u uvali Vinogradišće počela je graditi kuće za ljetni odmor uz intenzivno pošumljavanje. Danas je to pravi arboretum s originalnom turističkom ponudom. Otok se naziva i sv. Klement po crkvi posvećenoj zaštitniku mornara, restauriranoj u spomen Viškog boja (1866) i potonuća fregate »Radetzky« (1869), sa 325 mladića mahom Hrvata, na 5 milja od otoka Veli Vodnjok. Kamene pretpovijesne ilirske gomile upućuju, možda, na kulturni značaj škoja, kao otok mrtvih.



Ostaci rimskih nastambi nalaze se u uvali Velog polja, u području Solina, gdje su u XVI. st. dominikanci imali hospicij, kao i u predjelu ždrilca na otočiću Marinkovac (nekoć otok sv. Stjepana, premda ostaci crkve nisu nađeni). Franjevci su, pak, posjedovali otočić sv. Jerolim (izvorno Rasohatac, od rasohe = račve). Tijekom srednjog vijeka na škojima je pasla stoka, ubirala se sol.

Znamenitosti otoka Hvara