Otok fitocenološki spada u područje česmine ili crnike (Orno-Quercetum ilicis) u kojemu dominira alepski bor (Pinus halapensis Mill.) i crni bor (Pinus nigra ssp. dalmatica). Prostiranjem, bujnošću i raznovrsnošću ističu se osobito šume na otočiću Šćedru. Na višim položajima (oko 400 m) javlja se i biljna listopadna obitelj bijelog graba (Carpinetum orientalis croaticum). Zbog svićarenja (trošilo se oko 4 kubika borovine po svjetlu za jednu lovnu kampanju) otok je stoljećima bio praktički gol.



Vino, lavanda i med, glavni su tržni viškovi hvarskih težaka. Konjunktura izvoza dalmatinskih vina u Francusku, potom u Mađarsku od 1870., vlada do pojave žiloždere 1894., nakon čega nastaje val emigracije u Sjevernu i Južnu Ameriku, u prvim desetljećima XX. st. Hvarani su u Kaliforniji postali pioniri vinogradarstva, a i danas drže veći udio u tamošnjoj proizvodnji vina. Temelj vinogradarstva počiva na kvalitetnoj vrsti plavac mali premda se proizvodi samo 1/3 crnog i opola, a čak 2/3 bijelog vina; naj karakterističnija je bogdanuša, među najboljim dalmatinskim bijelim vinima, s izvanrednim blagim mirisom, s područja Vrboske, i prč - muškat koji se sadi uglavnom u istočnom dijelu otoka, Bogomolje, no koji se uglavnom daje kao primjesa drugome vinu. Vinogradi Hvarske Plaže, južne padine otoka, predjela Ivan Dolac i Svete Nedjelje daju najkvalitetnije crno vino - hvarski plavac, visokog postotka alkohola, intenzivne boje, puna i plemenita mirisa. Kvaliteti pogoduje izvanredan položaj i klima, ekspozicija moru, sastav tla.

Osamdesetih godina XIX. st. . ukupna proizvodnja ružmarinova ulja na Hvaru iznosila je oko 20.000 kg. 1900-ih se izvozilo u Trst odakle ga kupuju tvornice parfema u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj. Bere se uvijek po lijepom sunčanom danu, obično od lipnja do sredine kolovoza ili čak kraja rujna, radi prinosa - u turnusima tako da se svake treće ili četvrte godine ponovno bere na istom staništu. Destilira se samo suhi list, a ne cijelo stablo kao u Španjolskoj.

Vode oko Hvara, osobito na području od Paklenih otoka do Lukavca i istočno od Šćedra prema Pelješcu, poznate su po bogatim koncentracijama srdele i ostale plave ribe. U prirodoslovnom, osobito zoološkom smislu, Hvar je vjerojatno najbolje proučeni dio Jadrana. Središnja ličnost znanstvenog istraživanja bijaše Grgur Bučić (1829-1911) povezan s ponajboljim europskim prirodoslovcima svoga doba. Mnogi, primjerak morske faune prvi put je pronađen i opisan baš tu. Bavio se osobito crvima, kukcima ravnokrilcima i spongiologijom, pionirski eksperimentalno umjetno razmnožavajući spužve.

Znamenitosti otoka Hvara

• Ime otoka Hvara
• Klima otoka Hvara
• Geologija otoka Hvara
• Povijest otoka Hvara
• Kulturni spomenici otoka Hvara
• Pakleni Otoci
• JuĹľna strana otoka Hvara
• Unutrašnjost otoka Hvara
• Stari Grad
• Naselja Hvarske ravnice
• Vrboska
• Jelsa
• Fauna otoka Hvara