Hvar je najznačajniji u srednjoj otočnoj skupini Jadrana koja se proteže usporedno smjerom W-E, zatvarajući oštar kut prema općem pružanju kopnene obale. Budući da se to najbolje uočava baš na Hvaru, cijela se skupina naziva »hvarskom«: razlika u smjeru protezanja otoka i kopna najbolje se očituje u činjenici da je istočni rt Hvara samo 4,5 km udaljen od kopna, a zapadni rt gleda prema pučini. To je i najduži jadranski otok. »Donji Hvar«, zapadni dio otoka, čini »glavu otoka«, njegov izrazito važniji dio. Plameistočni dio otoka, oštro se sužava prema »vrhu«.



Sredinom otoka proteže se planinski lanac koji ga dijeli na sjever i jug, s istaknutim vrhovima Cernica, Hum, Gvozd i Sveti Nikola (626 m). Udubina Samotorac oko izvora Pitavskog potoka i proboj Vratnik - predstavljaju istinske prirodne znamenitosti, koje su postale pristupačne probijanjem tunela prama Zavali, Između grebena, koji se ističe kao poluotok na sjevernoj strani zapadnog dijela (Kabal, 125 m), i glavne kose proteže se potopljena udolina Starigradskog zaljeva i Ravnice s pjeskovito-praporastim naslagama tla koje su se očito protezale i na prostoru što je sada pod morem.

Vanjski obrisi Hvara odgovaraju i njegovoj građi: otok je prema jugu nagnuta antiklinala mezozojskih vapnenaca i dolomita, reljefno diskontinuirana prema Paklenim otocima i Šćedru. Geografske rekonstrukcije pokazuju da je za posljednjeg ledenog doba (Wurma) morska razina bila 96,4 m niža od sadašnje, što znači da je Hvar bio kopnena planina (722 m) na burnom meteorološkom položaju, te da su bure, suhi i hladni vjetrovi s kopna, na mjestu današnjeg Hvarskog kanala, otpuhivali i taložili prapor u rahli pokrov Starigradskog polja koji je na žalost zahvaćen danas sve bržim procesom erozije. Na rubu polja tri su glavna otočna zaljeva i većina važnijih naselja; to je najplodnije jadransko polje, što je najvažnija činjenica u prirodnom i u povijesno-društvenom inventaru otoka.

Po kamenu je manje poznat od obližnjeg Brača ili Korčule i Trogira. No, »grčka kava« kod Mikićevice, gdje se vide tragovi antičkog kamenoloma, antologijska djela starijeg graditeljstva, zapisi putopisaca koji grad Hvar vide kao »grad mramorova«, te niz imena kamenara i klesara (danas i ponajboljih hrvatskih kipara) - govore o skoro zaboravljenoj tradiciji, koju ocrtavaju i podaci o bijelom vapnencu što se odvozio u Berlin za gradnju parlamenta, vladine palače i palače saveznog vijeća.


Znamenitosti otoka Hvara